коник
/[ˈkɔnek]/
Ukrainiannoun
Definitions
- 1.diminutive of кінь (kinʹ): (little) horse, horsy
- 2.horse (toy)
- 3.grasshopper (insect)
Forms
- ко́никanimal-not-person • canonical • masculine
- kónykromanization
- ко́никаgenitive
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | ко́ник | ко́ники |
| Genitive | ко́ника | ко́ників |
| Dative | ко́никові, ко́нику | ко́никам |
| Accusative | ко́ника | ко́ники, ко́ників |
| Instrumental | ко́ником | ко́никами |
| Locative | ко́никові, ко́нику | ко́никах |
| Vocative | ко́нику | ко́ники |
Nominative
Singular
ко́ник
Plural
ко́ники
Genitive
Singular
ко́ника
Plural
ко́ників
Dative
Singular
ко́никові, ко́нику
Plural
ко́никам
Accusative
Singular
ко́ника
Plural
ко́ники, ко́ників
Instrumental
Singular
ко́ником
Plural
ко́никами
Locative
Singular
ко́никові, ко́нику
Plural
ко́никах
Vocative
Singular
ко́нику
Plural
ко́ники