розбитиUkrainian conjugation

to break, to smash, to shatter/[rɔzˈbɪte]/perfective

Aspect partner: розбива́ти

future

1st person singularрозіб'ю́
2nd person singularрозіб'є́ш
3rd person singularрозіб'є́
1st person pluralрозіб'є́м, розіб'ємо́
2nd person pluralрозіб'єте́
3rd person pluralрозіб'ю́ть

past

masculine singularрозби́в
feminine singularрозби́ла
neuter singularрозби́ло
pluralрозби́ли

imperative

2nd person singularрозби́й
1st person pluralрозби́ймо
2nd person pluralрозби́йте

Other forms

  • розби́тиcanonical · perfective
  • rozbýtyromanization
  • розбива́тиimperfective
  • 11bclass
  • розби́тиinfinitive · perfective
  • розби́тьinfinitive · perfective
  • розби́тийpassive · past · perfective
  • impersonal: розби́тоpassive · past · perfective
  • розби́вшиadverbial · past · perfective